Psihoterapeutkinja sam s višegodišnjim iskustvom u savjetovanju i psihoterapiji (individualna terapija, partnerska terapija i rad s grupama).
• Europski certifikat iz Geštalt psihoterapije (EAGT)
• Europski certifikat iz psihoterapije koji dodjeljuje Europska krovna organizacija za psihoterapiju iz Beča (EAP)
• Certifikat iz Imago terapije odnosa koji dodjeljuje Imago Relationships International (IRI)
Inspirirana unutarnjom pobudom za osobnim i profesionalnim rastom upustila sam se u osobno putovanje rasta kroz treninge iz psihoterapije. Iskustvo bivanja u ulozi klijenta mi je donijelo osim osobnog rasta i dragocjene spoznaje o meni samoj kao i razumijevanje "kako je to biti klijent."
Na putu profesionalnog razvoja susretala sam se s raznim psihoterapijskim pravcima. Geštalt psihoterapija me odmah osvojila i uvela me aktivno u "svijet psihoterapeuta" stjecanjem međunarodne diplome pri Institutu za Gestalt psihoterapiju Würzburg.
Zadnjih nekoliko godina trening iz Imago terapije odnosa dirnuo je moje "srce" i "um" i unio nove horizonte u moj privatni i profesionalni život. Rad s parovima i prisustvo rastu u njihovim odnosima potaknulo je pozitivne procese u mom profesionalnom i osobnom razvoju.
Završila sam trening iz Imago terapije odnosa i stekla certifikat za terapeuta. Aktivna sam članica Društva geštalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske i Društva Imago terapeuta Hrvatske.
Usmjerena sam na kontinuirano cjeloživotno učenje u svrhu stjecanja znanja i vještina kroz sudjelovanje na različitim edukacijama kao što su npr:
• edukativne i iskustvene radionice iz art-terapije
• trening iz medijacije
• kratka edukacija iz sistemske obiteljske terapije
• edukacija iz kriznih psiholoških intervencija
• dodatne edukativno-iskustvene radionice iz Geštalt psihoterapije i Imago terapije odnosa
Kontinuirano sam u procesu psihoterapijske supervizije svoga rada.
Osam godina radim i kao vanjska suradnica Društva za psihološku pomoć u Savjetovalištu Modus pružajući individualna savjetovanja i psihoterapiju s adolescentima, roditeljima, mladim i odraslim osobama te partnersku i bračnu terapiju. Surađujem s Centrom za poremećaje u prehrani BEA pružajući individualnu psihoterapiju osobama koje imaju poremećaj hranjenja.
Kroz višegodišnje iskustvo u radu s ranjivim skupinama ljudi u Centru za socijalnu skrb stekla sam neprocjenjiva iskustva i znanja iz raznih područja života; trauma, životnih kriza, procesa razvoda braka, rada s djecom s problemima u ponašanju, krizama u odrastanju i drugim životnim situacijama. Tijekom rata aktivno sam sudjelovala u zbrinjavanju i radu ratom pogođenih osoba. Dugi niz godina rada s djecom i mladima s problemima u ponašanju donijelo mi je unutarnje ispunjenje, a osobito rad na prevenciji vršnjačkog nasilja i ovisnosti.
Iskustvo rada s traumama i krizama produbila sam sudjelovanjem u raznim kriznim situacijama kao član tima za krizne psihološke intervencije.
Ljubav prema umjetnosti i pisanju najčešće upotpunjujem suradnjom s raznim časopisima, čitanjem, unošenjem kreativnosti u rad. Moja inspiracija u radu s ljudima je unutarnja ljubav prema njima, pomaganje u nošenju s patnjama uzrokovanim krizama u životu, gubicima, traumatskim iskustvima, davanje potpore u zagledavanju u sebe, svjesnosti, postajanju onoga što jesu i prihvaćanju sebe. Učeći na svojim iskustvima kao klijent u osobnoj terapiji u okviru edukacije, obogatila sam suosjećanje s mukama drugih. Psihoterapijski rad i ljudi koje susrećem u svom radu svakodnevna su mi inspiracija za rađanje novih spoznaja i širenje svjesnosti. Iskreno me veseli gledanje i slušanje osobnog rasta kod mojih klijenata, kao i kod mene same. Prisutnost u tim procesima čini me počašćenim "gostom u životima drugih ljudi".
Svakog dana u životu susrećemo se s čudima, živimo okruženi njima, a tako smo rijetko toga svjesni. Kao da smo zaboravili istraživati čudesnost svjetova u sebi i oko nas, iskreno se čuditi svom tom bogatstvu i osjećati divljenje i poštovanje prema svemu. U našim putovanjima kroz život često nailazimo na izazove koje teško samostalno rješavamo i ponekad ne uspijevamo koristiti sve svoje snage i unutarnje potencijale za uspješno uspostavljanje ravnoteže i harmonije u našim životima. Zamislite rijeku koja teče, neometanog toka, prolazeći svoj
put do mora. Ljudima koji žive pored nje može biti dobra kao i bićima koja žive u njoj. Pokušajte sada zamisliti da se u toj rijeci pojavljuju određene vrste prepreka što ugrožava njenu lijepu energiju. Rijeka se počinje izlijevati čineći rukavce i močvare umanjujući svoju energiju. Da bi se ponovno omogućilo rijeci njezin prirodni tok, potrebno je ukloniti prepreke. Ako ste spremni osloboditi vlastitu rijeku života od prepreka i darovati joj prirodni tok, upustite se u vaše novo osobno putovanje. Osobnim iskustvom i rastom možete kreirati svoj život.
Pozvani ste , ako osjećate u sebi potrebu:
• osjećati se bolje u "vlastitoj koži"
• razvijati svjesnost svojih izbora i odgovornost za učinjeno
• unaprijediti svoje umijeće komuniciranja s drugima
• unijeti harmoniju u svoje obiteljske , partnerske , prijateljske odnose
• biti uspješniji i zadovoljniji u svom poslu, roditeljstvu
• osloboditi se utega nametnutih od drugih ili samih
• osjećati se cjelovitijom, ispunjenijom i zadovoljnijom osobom
• aktivnije sudjelovati u svome životu
• proširiti životnu perspektivu
U otvorenoj i podržavajućoj atmosferi, uz potpunu diskreciju:
• možete otvoreno , bez procjenjivanja i osude, dijeliti teškoće, promišljanja, osjećaje, boli, patnje, dileme, neostvarene čežnje i nade
• osvijestiti obrasce ponašanja koji su vam nefunkcionalni
• iskusiti nove obrasce ponašanja i proširiti mogućnosti izbora
• iscijeliti povrede i osnažiti se za djelovanje
• naučiti razviti prisnost sa sobom i drugima
• naučiti načine nošenja sa stresom i kriznim situacijama
• otpustiti stvari koje vas sputavaju u rastu i prisvojiti nova iskustva
• istražiti svoje jake i prihvatiti slabe strane
• unutar sebe otkriti unutarnje potencijale i vlastitu posebnost
Duboko udišući zrak, mirise, boje, zvukove oko sebe i u sebi darujete si priliku postati što cjelovitijom, ispunjenijom i zadovoljnijom osobom.
Zadatak nije promijeniti se , već postati ono što već jesmo postajući svjesni trenutka i mjesta na kojem stojimo.
.jpg)
.jpg)
Usluge su vezane uz savjetovalište i radim:
- indivudalnu psihoterapiju (geštalt psihoterapija)
- partnersku i bračnu terapiju (Imago terapija odnosa)
- savjetovanje ( individualno savjetovanje, roditeljsko, bračno i obiteljsko savjetovanje)
- postoji mogućnost individualne psihoterapije i savjetovanja putem skype ukoliko ne postoji mogućnost osobnog fizičkog prisustva.
U našem društvu još uvijek u velikoj mjeri egzistira mit i predrasuda o psihoterapiji kao liječenju bolesnih ljudi , kao i to da psihoterapiju provode jedino psihijatri. Često čujemo od ljudi : "Nisam lud da idem na psihoterapiju". Nerijetko je ljudima taj društveno uvriježen mit prepreka odlasku na psihoterapiju. Ipak , u zadnje se vrijeme primjećuje pomak u razumijevanju i prihvaćanju psihoterapije kao osobnog rasta, umjesto predrasude da je to psihijatrijsko liječenje. To ulijeva nadu za smanjenje etiketiranja ljudi koji žele poboljšati kvalitetu života.
Psihoterapija je za osobu koja je motivirana:
• upoznati samu sebe
• dobiti uvid u svoje obrasce ponašanja
• osvijestiti načine funkcioniranja u svakodnevnom životu
• poboljšati načine komuniciranja sa sobom i okolinom
• promijeniti ponašanja i razmišljanja koji su nefunkcionalni
• povećati samopouzdanje
• poboljšati međuljudske odnose
• unaprijediti svoje umijeće komuniciranja s
• unijeti harmoniju u svoje obiteljske odnose, partnerske odnose
• dobiti ljubav kakvu želi
• uspješnije se nositi sa svakodnevnim stresom i zdravije živjeti
• biti uspješnijom i zadovoljnijom u svome poslu, roditeljstvu
• razvijati svjesnost svojih izbora i odgovornost za učinjeno
• poboljšati kvalitetu života i biti sretnijom u vlastitom životu
Psihoterapija je proces u kojem se kroz odnos terapeuta i klijenta otvara put osobnog rasta i razvoja osobe. Terapeut daje potporu klijentu na tom putu i pomaže mu razgovorom i drugim tehnikama suočiti se sa vlastitim teškoćama, kao i pronaći odgovore primjerene njemu i njegovoj situaciji te načine rješavanja teškoća sa svrhom boljeg funkcioniranja , cjelovitosti i osjećaja zadovoljstva i dobrobiti.
Takvo se putovanje, na neki način, može nazvati i "Junakovo putovanje" u kojem je klijent junak koji se odlučio na osobno putovanje istražujući svoju nutrinu. Terapeut ga prati na tom putu bivajući s njim prisutan i prilikom susretanja s raznim čudovištima, kao i kod upijanja ljepota novih unutarnjih pejzaža koje junak otkriva.
U sigurnoj i podržavajućoj atmosferi, uz potpunu diskreciju klijent dobiva mogućnost otvoreno razgovarati o teškoćama i dijeliti svoja promišljanja, osjećaje, boli, patnje, dileme, neostvarene čežnje i nade. U tako zaštićenim uvjetima razvija se povjerenje i s time klijent dobiva veću mogućnost za ostvarenje kontakta sa sobom i terapeutom i iskušavanju novih iskustava za iscjeljivanje povreda, kao i mijenjanje unutarnjih percepcija.
Tehnike koje se mogu koristiti u psihoterapiji, osim razgovora, su crtež, igranje uloga, pisanje, različite projektivne tehnike (kreativni mediji), pokret, vođena vizualizacija, vježbe relaksacije, meditacija, rad na tijelu i drugo. U psihoterapiji je odnos terapeuta i klijenta važan i bez obzira koji se psihoterapijski pravac koristi, odnos je taj koji je ljekovit i iscjeljujući.
Geštalt terapija pripada humanističkom pravcu u psihologiji. Početak geštalt terapije datira iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, a njezini osnivači su bili Fritz i Laura Perls (psihijatar- psihoanalitičar i psihologinja). Geštalt terapija je doživljajna, a ne verbalna i interpretativna terapija. U terapijskom tijeku geštalt terapeut potiče klijenta na ponovno doživljavanje svojih teškoća i problema, na dovođenje osobne „životne drame“ u vremensku relaciju „ovdje i sada“, na senzibilitet samoga sebe, vlastita osjećanja, misli, fantazije, projekcije, pokrete, osjetila i drugo, potiče osobu da doživljava sebe što potpunijom. „Ovdje i sada“ ljudima daruje uvid u moć koju daje usmjerena pažnja uz uvijek impresivno uključivanje običnog ljudskog zalaganja (podrške, radoznalosti, ljubaznosti, humora, cinizma, hrabrih izraza, bijesa, nježnosti i čvrstoće i širokog spektra „boja i tonova“ svakodnevne svjesnosti). Jednostavna ljudska toplina može prerasti u oduševljenje i zajedno s tehnikom otkriti realnost života.
Geštalt dolazi od njemačke riječi koja označava cjelovitost, konfiguraciju, potpunost forme. Prema poimanju da figura i pozadina formiraju potpunu cjelinu i da ne mogu biti odvojene, a da se ne izgube njihova pojedina značenja ili razbije cjelina koju oni sačinjavaju, geštalt je sličan starim kineskim simbolima Ying i Yanga. Izraze „figura“ i „pozadina“ Perls je preuzeo iz geštalt psihologije, ne koristeći ih samo u području opažanja, već i za tumačenje funkcioniranja organizma uopće.
Figura je dominantna potreba, ono što nam u određenom trenutku privlači pažnju i usmjerava našu aktivnost, ostavljajući sve drugo u pozadini (kada smo gladni osjećaj gladi je figura i on nas usmjerava k hrani i njenom uzimanju čime se gestalt upotpunjuje).
Nezavršena situacija predstavlja za Perlsa nepotpuni geštalt kojemu se čovjek stalno vraća s ciljem da je upotpuni. „Nezavršeni posao“ troši energiju koja biva zarobljena u zgrčenim mišićima tijela, mimici, glasu, simboličkim sadržajima. Kad uz pomoć terapeuta osoba uspije dovesti u svjesnost „nezavršeni posao“, on postaje figura u odnosu na pozadinu, čime se stvara prilika energiji koja se oslobađa da završi geštalt. Tako osoba uspijeva vratiti nešto od onoga što je ranije tijekom razvoja odsječeno i što je prema Perlsu stvaralo rupe.
Stremljenje geštalt terapije je pomoći osobi da postigne što puniju integriranost, cjelovitost pri čemu se misli na cjelinu koju čine osjećanja, opažanja, mišljenja i fizičko tijelo, čiji se procesi ne mogu odvojiti od psihičkog. Ozdravljenje nastupa obnovom svjesnosti koju smo nekada izgubili.
Baveći se kreativnim procesima u geštalt terapiji Zinker naglašava da „ kroz kreativnu upletenost u geštalt proces, osoba:
• kreće prema većoj svjesnosti same sebe; svog tijela, osjećaja, misli, svoje okoline
• uči preuzeti svoje iskustvo kao vlastito umjesto da ih projicira na druge
• uči biti svjesna svojih potreba i razvijati vještine njihova zadovoljavanja bez ugrožavanja drugih
• kreće prema dubljem kontaktu sa svojim osjetilima, uči mirisati, kušati, dodirivati, slušati i vidjeti-kušati sve aspekte samoga sebe
• kreće prema iskustvu vlastite snage i sposobnosti samopotpore, umjesto da se oslanja na pobjeđivanje, okrivljavanje ili optuživanje u svrhu dobivanja potpore iz okoline
• postaje senzibilna za svoje okružje, a da u isto vrijeme nosi zaštitni ogrtač za situacije koje potencijalno mogu biti destruktivne i opasne
• uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i posljedice toga (odgovornost za izbor)
• osjeća se ugodno sa svjesnošću o svojim fantazijama života i svojim izražavanjem
Cilj terapije je povećanje svjesnosti ("awareness") u određenom području doživljavanja te povećanje sposobnosti osvještavanja obrazaca ponašanja u pojedinoj situaciji kako bi mogla izabrati djelovanje u toj situaciji.
"Svjesnost" i "kontakt" su osnovni termini geštalt terapije. Svjesnost se odnosi na doživljaj kontakta s "onim što jest", odnosno sa svojom egzistencijom: svjesnosti o razini poznavanja i prihvaćanja vlastite osobnosti, svjesnosti o razini poznavanja okoline, svjesnosti o odgovornosti za vlastite izbore i svjesnosti o svojoj sposobnosti ulaženja u kontakt i izlaženja iz njega.
Geštalt terapija smatra da svjesnost sa svim svojim aspektima (tj. da smo svjesni toga što jest, toga što biramo i svoje odgovornosti za učinjen izbor) i ostvaren svjesni kontakt s drugom osobom, daju podlogu iz koje se spontano izvodi promjena ponašanja i doživljavanja.
"Kontakt" je temelj odnosa kroz koji ljudi rastu i grade svoj identitet. To je iskustvo granice "onoga što sam ja" u susretu s "onim što nisam ja". To je iskustvo interakcije s "onim što nisam ja" uz istovremeno zadržavanje vlastitog identiteta odvojenog od "onoga što nisam ja".
Kontakt u geštalt psihoterapiji je obilježen otvorenom brigom, toplinom, prihvaćanjem i samoodgovornošću.
Dijalog je zasnovan na doživljaju druge osobe kakva ona ili on doista jest i pokazivanju istinitog sebe. Geštalt terapeut kaže što misli i potiče klijenta da čini isto. Geštalt dijalog utjelovljuje autentičnost i odgovornost.
Jedan od važnih koncepata GT je paradoksalna teorija promjene, prema kojoj "do promjene dolazi kada osoba postaje ono što jest, a ne ono što nije (ili što bi željela biti),odnosno tek kada je osoba ono što jest može postati nešto drugo, što čini promjenu" (Beisser,1970.g.)
Zbog svjesnosti i kontakta dolazi do prirodne i spontane promjene kod čovjeka, odnosno svjesnim samoprihvaćanjem i bivanjem kako jest dolazi se do rasta i razvoja.
Paradoks je u tome što se osoba više trudi biti ono što nije, to su veće šanse da će ostati ista i neće doći do promjene. Da bi se dogodila promjena, važno je da osoba odustane od uloge onoga koji nešto mijenja, da otpusti ono što bi željela biti ili što mora biti, već uđe u kontakt s onim tko i što jest ovog trenutka. Do željene promjene osobu neće dovesti njen trud da se promijeni i bude netko drugi, već davanje vremena da bude ono što jest i kroz svjesnost, odgovornost i kontakt. Ljudi se mijenjaju kada se prestanu truditi biti ono što bi željeli postati, već kada si dopuste biti ono što jesu u sadašnjem trenutku s punom svjesnošću o tome tko, što i kako je to.
U GT terapeut je usmjeren na postizanje promjene, no ne direktno. U terapijskom procesu on podržava samoprihvaćanje, samopodršku, samospoznaju kod klijenta. Zajedno s klijentom istražuje kako funkcionira u svijetu. Umjesto da ga gura u promjenu, koristi dijalog, svjesnost i eksperimentiranje s punom vjerom u odnos i rast.
Osobni rast i razvoj je samoprihvaćanje realnog sebe i pravo bivanja onog što i kako jest.
Terapeutski odnos u Geštalt terapiji naglašava četiri karakteristike dijaloga:
1. Uključivanje-unošenje u sebe što je potpunije moguće u doživljaj drugog bez prosuđivanja, analiziranja ili interpretiranja dok se istovremeno zadržava osjećaj vlastite odvojene, autonomne prisutnosti.
2. Prisutnost-geštalt terapeut izražava sebe klijentu, odnosno redovito, razborito izražava opažanja, preferencije, osjećaje, osobno iskustvo i misli.
3. Predanost kontaktu-geštalt terapeut se predaje interakciji s klijentom i dozvoljava da se dogodi kontakt radije nego manipuliranje, stvaranje kontakta i kontroliranje ishoda.
Dijalog se živi - on je nešto što se radi, a ne nešto o čemu se priča . „Živi“ naglašava uzbuđenje i neposrednost.
Modalitet dijaloga može biti ples, pjesma, riječi, crtež ili bilo koji modalitet koji izražava i pokreće energiju među učesnicima.
Geštalt terapija ima niz oblika i podvrsta: individualna i grupna psihoterapija, terapija za djecu, terapija parova i obiteljska terapija (svaki od podoblika ima svoje tipične predstavnike i specifičnu metodologiju).
Koristi se u zdravstvu, socijalnoj zaštiti, školstvu ( geštalt-pedagogija) u savjetovalištima, centrima za razvoj osobnosti (npr. razvijanje kreativnih sposobnosti), bolnicama itd.
Razni modaliteti geštalt terapije se razlikuju po svojim tehnikama, razlici u težištu na kognitivnim, emocionalnim, tjelesnim ili interpersonalnim aspektima doživljavanja i populaciji s kojom se radi.
Dugu povijest primjene GT ima s osobama koje su "pretjerano socijalizirani, sklone intelektualiziranju, s puno unutarnjih ograničenja i "moranja" ( neurotičari, anksiozni, depresivni, perfekcionisti, fobičari). No, ima puno širi spektar primjene.
Uspješno se koristi i u tretmanu "psihosomatskih" smetnji, intrapsihičkih konflikata, problema s autoritetima,problemima s ovisnošću, poremećajima hranjenja, a dio geštaltističkih tehnika može se koristiti i u radu s psihotičnim pacijentima, borderline pacijentima i opsesivno- kompulzivnim neurozama.
Geštalt terapija se može efikasno koristiti u različitim područjima koja terapeut razumije i u kojima se procjenjuje kompetentnim.
Imago terapija odnosa spada u humanističke terapijske pristupe s posebnim naglaskom na dijaloške procese. Harville Hendrix, utemeljitelj Imago terapije, razvija teoriju partnerskih odnosa inspiriran teorijom objektnih odnosa, teorijom razvoja privrženosti i modernim saznanjima iz područja neurobiologije. Preuzima preoblikovane i neke terapijske procese iz geštalta, bihevioralne i kognitivne terapije te transakcijske analize.
Osnovna postavka Imago terapije je da naš izbor partnera nije slučajan. Nesvjesno nas privlače osobe koje imaju obilježja jednog ili oba naših roditelja. Kroz naše odrastanje modeli odnosa s bliskim osobama , koji su ispunjeni ohrabrenjima, ali i povredama, kao i primjeri njihova odnosa , stvaraju u našem umu senzorni otisak IMAGO, o tome kako izgleda intimna veza.
Nakon romantične faze ljubavi dolazi do prvih razočarenja simbiotske iluzije u koju smo zaljubljeni i svi prolaze iste faze ljubavi. U svakoj vezi prvobitna privlačnost pretvara se u borbu za moć.
Borba za moć je prvi korak za traganjem smisla. Kada dobijemo uvid u razloge svoga ponašanja, svjesno i namjerno mijenjamo ponašanje. Zrela ljubav je kada nismo određeni nesvjesnim, već svjesnim iskustvom koje možemo mijenjati. Tada odnos prestaje biti polje sukoba i postaje sigurno mjesto kojemu se možemo vratiti. Osjećaj sigurnosti je preduvjet za puniji život.
Zrela ljubav=klica prijateljstva i klica napetosti. Napetost daje erotski naboj u odnosu
Nitko od nas ne ulazi zreo u brak, a odnos nam omogućuje zrelost za brak. Dijaloški proces nam omogućuje da doživimo sebe i drugog kao dva posebna bića i istovremeno ostajemo u odnosu. U sigurnom terapijskom okruženju partnere se podučava da isijavaju sigurnost jedan za drugog. Imago terapija pruža mogućnost da kroz strukturirani dijalog i terapeutski učinak partneri budu usmjereni jedan prema drugome i odnose se prema sebi i drugome sa empatijom (suosjećanjem). Vraćajući se na empatiju, odnos postaje dom, a ne bojno polje. Empatija povećava povezanost. Zrcaljenje je poklon onom drugome da ga se sluša, "vidi" što je iscjeljujuće, stvara povjerenje i povećava povezanost.
Da bi vidjeli kako onaj drugi diše, moramo prijeći most do njega, pa se ponovno vratiti sebi. Imago terapija je ujedno rad i na pojedincu i odnosu, stalno se to isprepliće.
Cilj terapijskog procesa u Imago terapiji odnosa je integracija tjelesnog, emotivnog i kognitivnog nivoa.
Integracija se postiže kroz diferencijaciju i povezivanje.
Diferencijacija znači vidjeti sebe kao posebne osobe prihvaćajući različitost partnera koji stoji ispred nas. Posebni izazovi i smisao terapijskog procesa "kako biti ja, priznati da si ti "ti" i istodobno ostati povezan". Tolerancija različitosti popločuje put ka zreloj ljubavi.
U Imago terapiji odnosa koristi se partnerski dijalog koji je dizajniran da pomaže povezati diferencijaciju i povezanost. Odnos se živi.
Iskrenost je ljudska kvaliteta autentičnog djelovanja i komuniciranja sa sobom i okolinom u skladu sa smislom pravednosti i odanosti. Iskreno je govoriti točno onako kako odista mislimo, govoriti istinu onako kako je vidimo i djelovati u skladu s time bez obzira na posljedice. Iskrenost je utkana u sustav životnih vrijednosti osobe pa njena prisutnost u životu pojedinca ovisi o njegovom vrijednosnom sustavu. Za mene osobno, iskrenost zauzima visoku poziciju u mom privatnom i profesionalnom životu. Zalažem se za iskrenost u odnosima gdje god je to moguće. Iskrenost u odnosu može zaživjeti kada postoji određena razina povjerenja i sigurnosti. U savršenom svijetu, u kojem bi postojala stopostotna sigurnost, iskrenost bi najvjerojatnije mogla biti potpuno prisutna u odnosima. No, kako ne živimo u savršenom svijetu niti smo savršena bića, apsolutna je iskrenost samo čežnja koja datira iz najranijega djetinjstva. Mala su djeca u ranoj dobi izrazito iskrena, no kasnije, zbog nastojanja da udovolje roditeljima, odustaju od potpune iskrenosti iz straha od gubitka roditeljske ljubavi, odbačenosti i neprihvaćanja.U odrasloj se dobi nalazimo u različitim situacijama s različitom podjelom moći u odnosu. Uvijek govoriti partneru što nam je na umu, nije mudro niti je odraz zrelosti. Ono što nam može biti „zvijezda vodilja“ je briga za sebe i briga za partnera. U situacijama kada naša iskrenost može omalovažiti, uvrijediti ili jako povrijediti partnera, važno je voditi brigu o drugome. Postoji li mnogo nesigurnosti i nepovjerenja u odnosu, kao i različita podjela moći, iskrenost bi mogla prouzročiti štetu za nas. U ekstremnim slučajevima nasilja u partnerskim odnosima postoji opasnost od fizičke i emocionalne povrede, kao i od kobne posljedice, smrti partnera.Obilježje zrelosti je i djelovanje primjereno situaciji. Važno je imati na umu da svatko od nas ima svoju istinu i opažanje stvarnosti. Naša iskrenost može kod partnera izazvati frustraciju zbog razočarenja, straha ili neispunjenja potrebe. Tako partner na našu iskrenost može odgovoriti ljutnjom, tugom, bijesom, umjesto otvorenošću, privrženošću, suosjećanjem i razumijevanjem. Važno je kako i na koji način razgovaramo. Kada govorimo iz sebe i o sebi, umjesto optužujući i kritizirajući drugog, iskrenost dobiva drugačiju intonaciju u obraćanju partneru. Ona je temelj povjerenja u bilo kojem odnosu te kao takva nije uzrok raspadu veze. Raspad će veze više uzrokovati nepovjerenje i iluzije koje smo gradili iz neiskrenosti prema sebi, pa tako i prema drugome. Iskrenost je važna među partnerima, no nemoguće je biti stopostotno iskren. Ponekad nesvjesno prešutimo nešto zbog vlastitih strahova od odbacivanja, neprihvaćanja, gubitka ljubavi, gubitka slike koju imamo o odnosu i koji partner ima o nama i strahova koji mogu imati korijene iz ranih dječjih povreda. S druge strane, kada procijenimo da partner nije spreman čuti ono što želimo reći, svjesno radije izabiremo prešućivanje no iskrenost. Zadrške i prekid dijeljenja zbog prešućivanja smanjuju energiju za rast odnosa. Stoga je iskrenost neprocjenjiva za razvoj kvalitete odnosa. Kako bismo mogli biti iskreni prema drugima, najprije moramo naučiti biti iskreni prema sebi. Neiskrenost stvara iluzije koje onemogućuju iskreni ljubavni odnos. Uvođenjem što više iskrenosti u odnos prema sebi i prema partneru, otvaraju se vrata ulasku stvarnog, zrelog i kvalitetnog ljubavnog odnosa. Što više živimo iskrenost u odnosu i manje živimo u iluzijama, živimo ispunjenim životom i postajemo cjelovitije osobe. Izabrati laž umjesto iskrenosti nije preporučljivo. Kada krenemo s laži, teže je povratiti povjerenje. Laganje može kod našeg partnera izazvati osjećaj iznevjerenosti, razočarenja i stvoriti sumnju u našu ljubav, lojalnost i privrženost. Kada laž bude otkrivena, u osobi koja je lagala javlja se osjećaj srama i krivnje kao kada smo kao djeca bili uhvaćena u laži od strane roditelja. Laganje je aktivna radnja i često izaziva više boli kod prevarene osobe od prešućivanja koje je pasivno ponašanje. Prešućivanje često može biti motivirano i brigom za drugoga, a ne samo zaštićivanjem sebe i dobivanjem koristi za sebe. To se posebno vidi kada prešutimo nešto što bi moglo snažno povrijediti, omalovažiti, posramiti ili poniziti našeg partnera. U situacijama kada je ugrožena naša sigurnost, kao kod mogućeg nasilničkog ponašanja, nužno je prešutjeti ono što bi moglo izazvati agresivnost kod partnera. Kasnije, u zaštićenijim uvjetima, možemo tome razgovarati s partnerom.Iskreno govoriti o detaljima preljuba je izrazito bolno za prevarenog partnera, iako često on sam inzistira na detaljima. Dragocjenije je u tim situacijama iskrenije razgovarati o doprinosima od strane oboje partnera, koji su doveli do preljuba. Iskrena je isprika više iscjeliteljska i za jednog i za drugog, a iskreno preuzimanje odgovornosti za udio u preljubu daje mogućnost za novi kvalitetniji partnerski odnos. U situacijama koje procjenjujemo visokorizičnima za pogoršanje odnosa, kada bi iskrenost bila kontraproduktivna za odnos, dobro je odustati od iskrenosti toga trena i ostaviti je za prikladniji trenutak. Posljedice laganja variraju od osobe do osobe. Kako je iskrenost vezana uz sustav životnih vrijednosti, neki ljudi laž vide kao nešto dopustivo i korisno. Ne opterećuju se razmišljanjem o svom ponašanju niti kakve je posljedice neistina prouzročila kod drugih. Kod nekih ljudi neistina i tajna predstavljaju ogroman teret i izazivaju neugodne osjećaje što se kasnije može pretvoriti i u razne psihosomatske bolesti poput želučanih tegoba, glavobolje, problema s tlakom i slično. Ako zbog neugodnih osjećaja kao što su krivnja i sram osoba ne može spavati i jesti, često krene sa samooptuživanjem i autodestruktivnim ponašanjem. To može pokrenuti razne psihološke tegobe poput samoozljeđivanja, depresivnosti, promjenjivosti raspoloženja, odmak od stvarnosti. Opasno je i stvaranje iluzija koje umanjuju mogućnost za ispunjenim i uspješnim životom. Ako osoba ne vodi brigu kako i na koji način govoriti iskreno i pri tome ne vodi brigu o partnerovim osjećajima i brigu o sebi, posljedice mogu biti osamljenost u odnosu, prevelika distanciranost, nepovjerenje, ali i katastrofične posljedice kao što je prekid odnosa, pa i nasilje. U situacijama gdje se bagatelizira s iskrenošću i partnera ponižava i posramljuje, cijena je gubitak ravnopravnosti, međusobnog razumijevanja, tolerancije različitosti i suosjećanja.Međutim, najvećim dijelom življenja u paru, iskrenost je dobitak za osobni rast pojedinca, kao i razvoj kvalitetnoga partnerskoga odnosa. Ona je nužna za povjerenje, razvijanje bliskosti, privrženosti i sigurnosti u odnosu. Iskrenost unosi životnost u odnos i energiju za opstanak života u dvoje. Omogućuje užitak u odnosu i dijeljenje ugodnih i neugodnih osjećaja, posvećenost odnosu, primanje i davanje, kao i stvaranje mogućnosti za svjesnijom ljubavi i razvijanjem osobne cjelovitosti.